Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

Izložba “Zvonimir Balog”

zvonimir-balog

IZLOŽBA “ZVONIMIR BALOG”

17.12.2021. – 1.2.2022.

Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci, Trg Antuna Nemčića 6/I, Križevci

Otvorenje izložbe održat će se u atriju Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci 17. 12. 2021. u 19 sati.
Izložba ostaje otvorena do 1. 2. 2022. godine, a može se razgledati svaki radni dan od 9 do 13 sati, subotom od 10 do 12 sati, nedjeljom, blagdanima i praznicima zatvoreno. Ulaz besplatan.

Molimo Vas da se pridržavate svih propisanih epidemioloških mjera uz obavezno nošenje maski i predočenje važeće EU covid potvrde, te Vas molimo za razumijevanje i strpljenje.

Kustos izložbe: Marijan Špoljar

 

“U našoj novijoj kulturnoj povijesti razmjerno je mali broj umjetnika koji su se podjednako dobro snalazili u više izražajnih disciplina i pri tome ostvarivali komplementarni odnos s kojima su rješavali slične ili istorodne stvaralačke zadatke. Nekada su se izražajne forme rađale i egzistirale istovremeno, nekada je prevlast jedne discipline označavala trenutni zamor u drugoj, a ponekad su se, u zanimljivom preplitanju ili čak u polemičkoj napregnutosti, očitovali dokazi izdvojene autorske formacije i evidentirali znakovi njezine vokacije. Od Ljube Babića do Vanište, od Mišea do Kipkea, na primjer, postoje autori iza kojih ostaje i vrijedan likovni i značajan literarni opus, ponekad formatiran i kao sintezni rad, bez obzira na to je li riječ o postupku sažimanja ili je riječ o kompleksnoj, intermedijalnoj strukturi.
U krugu ovih i drugih multiautora, pozicija Zvonimira Baloga ponešto je specifične prirode, ne samo zato što mu likovni dio opusa najčešće funkcionira kao ilustrativni potporanj literarnoj dionici, nego se u njegovoj poziciji i pisca i risca, kako se jednom zgodom opisao, dva medija oslobađaju svojih imanencija: kad piše, Balog kao da slika, a kad slika, on je (ne)prikriveni pripovjedač. No, usprkos našem pokušaju da potpuno izjednačimo količinu, formate i vrijednosti oba dijela njegova opusa, u širokoj je javnosti Balog nesumnjivo prepoznavan kao književnik, točnije, kao pisac za djecu, stoga je, podupirući se podacima o mnogobrojnim izložbama, potrebno uvijek iznova ukazivati i na onaj drugi pol njegove ličnosti. Ne zato što se književni dio ne bi mogao adekvatno čitati bez svijesti o likovnoj strani jednog sinkretičkog duha, već zato što njegovo slikarstvo ima pravo na svoju autonomnost pa onda i na diferencirano čitanje. Na to ima pravo čak i zato što je educirani slikar, školovan najprije na Školi primijenjenih umjetnosti te onda i na likovnome odjelu Pedagoške akademije. Dapače, s pozitivnim utezima takvih slikara i pedagoga kakvi su bili Bratanić, Parač, Veža, Šebalj i Motika i u inspirativnom okruženju kolega kao što bili Šutej i Kuduz.
Balog je gotovo istovremeno počeo slikati i pisati, objavljivati i izlagati. Pritom, interes za dva odijeljena stvaralačka područja ne pojavljuje se kao kompenzacijsko sredstvo: ono što ne mogu ostvariti u jednome području, nadoknađujem u drugome! Riječ je o paralelnim tokovima koji se često susreću, dijalogiziraju pa i integriraju, uz razumljivo zadržavanje svoje tehničko-izražajne autonomnosti i uz punu svijest o mogućnostima svakoga medija. Možda je samo postupak istorodan, vezan uz neposrednu autorovu potrebu za djelovanjem: Balog – sasvim u duhu svoje nemirne, znatiželjne i glagoljive prirode – koristi se svakim trenutkom za skicu ili zapis, ilustraciju ili stih. Ne znam za literarni dio, ali njegova je likovna ostavština prepuna crteža, vinjeta i črčki na svim dohvatljivim podlogama, ovisno o prilici i ambijentu u kojima se „risac“ našao. Mada ima i opisnih dijelova, deskripcija prostora i „hvatanja“ zatečenih lica, prevladavaju slobodne, maštovite i otkačene metamorfoze, koje nisu rađene kao podsjetnik za kasniju smireniju i cjelovitiju doradu, nego su laki i neobavezni, ali ipak koherentni produkti.
Kako se u svojim pjesmama i duhovitim zapisima igra riječima, njihovom strukturom i semantikom, premetaljkama, parafrazama i kolažima, tako u likovnom dijelu Balog primjenjuje metodu iznenađenja, paradoksa i igru različitih intenziteta govora. Ovaj ga postupak, dakako, dovodi do samoga ruba „neozbiljnosti“ i inaćenja prema svakoj urednoj, pravilnoj i „propisanoj“ formi, zbog čega se nekada lakovjerno zaključuje da je Balog improvizator i impulzivac bez sustava. Ništa pogrešnije od toga!(…)

Iz predgovora izložbe: Marijan Špoljar

Zvonimir Balog
Rođen je 30. svibnja 1932. u Svetom Petru Čvrstecu. Završio je slikarski odjel na Školi primijenjenih umjetnika te diplomirao grupu likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu te studirao na Pedagoškom fakultetu. Bio je nastavnik na osnovnoj školi, predavač na Pedagoškoj akademiji, glavni urednik Modre laste i revije Smib, glavni urednik programa za djecu na HRT-u i slobodni umjetnik.
Objavio je preko 80 knjiga i slikovnica. Veći broj tih knjiga sam je ilustrirao. Autor je antologije hrvatskog humorističkog pjesništva Od doseljenja Hrvata do najnovijih debata te Zlatne knjige svjetske poezije za djecu. Napisao je nekoliko kazališnih tekstova za djecu i više scenarija za TV-emisije. Zastupljen je u brojnim antologijama.
Bio je član Hrvatskog društva književnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Umro je u Zagrebu 2. studenoga 2014.

Izložba je realizirana zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca.

Na vrh
Promjena veličine fonta
Kontrast